Svjedoci smo svakodnevnog marketinga od strane trgovaca i Vlade RH o cijenama proizvoda kojima se želi smanjiti inflacija, tj. povećati potrošnja od strane potrošača. Pro tome se zanemaruje jedna važna činjenica, a to je da su potrošači regulatori tržišta.

Potrošač ima pravo na pravovremene, cjelovite i istinite informacije temeljem kojih može donijeti najpovoljniju odluku za sebe bez ikakvog pritiska.

Upitno je što donosi dogovor Vlade RH i velikih trgovačkih lanaca o smanjenju cijena. S potrošačkog gledišta, ako trgovac može smanjiti cijenu bez gubitaka to znači da taj trgovac do sad „pljačkao“ potrošače tj. imao nerealno visoke cijene radi gomilanja ekstra profita.  Može li se to definirati kao nepoštena poslovna praksa ostaje na potrošačima da procijene.

U javnosti se širi priča kako su za visoke cijene proizvoda krivi visoki troškovi proizvodnje, ali pomnije raščlambe pokazuju da na podizanje cijena najvećim dijelom utječe trgovačka marža koju određuje trgovac i to njegova zarada kao posrednika u prodaji.

Ako se trgovac nađe u poziciji da mora smanjiti maržu onda se prijeti otkazima radnicima ili čak zatvaranjem trgovine, jer će „imati gubitke“. Svakom potrošaču je jasno da se manjom maržom (cijenom) se prodaje količinski više proizvoda, a samom tim i trgovac ima veću zaradu, a kada se podigne marža pada prodaja i to je začarani krug u kojem marketinškim manipulacijama najviše strada neinformirani potrošač.

Svjedoci smo da politika smanjenja PDV ne rezultira smanjenjem cijene proizvoda, pa pada u vodu priča da su proizvodi u Hrvatskoj skuplji zbog PDV-a, jer i tu trgovci manipuliraju s maržom.   

Gdje je onda problem? Mišljenja smo da je problem u zakonodavstvu koje će po Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja trgovac koji samovoljno smanji cijene robe u odnosu na druge trgovce biti u prekršaju jer se može klasificirati kao nelojalna konkurencija. Iako Zakon definira da se ne smiju sklapati sporazumi između trgovaca koji bi narušavali tržišno natjecanje,  praksa pokazuje da se upravo to događa, ali naravno bez „pisanog sporazuma“.  Nikako drugačije se ne mogu opravdati iste cijene u svim trgovinama, koje doduše imaju masku za potrošače, jer u jednoj trgovini su zanemarivo jeftiniji neki proizvodi, a u drugoj drugi, ali se nikada ne dogodi da su isti proizvodi jeftiniji ili na „akcija“ u više trgovina.  Ta akcijska sniženja su samo još jedan oblik nepoštene poslovne prakse jer stvaraju sumnju u dogovor trgovaca.

Dokaza ima po članicama EU, gdje se cijene proizvoda osjetno razlikuju od trgovine do trgovine, gdje se nekim trgovačkim lancima ne dozvoljava otvaranje trgovine na podruje određene države jer kvaliteta njihovog proizvoda ne zadovoljava kriterije potrošača u toj državi.

A koji su kriteriji potrošača u Hrvatskoj ?  Izgleda da je jedini kriterij kukanje na skupoću dok se iz trgovine guraju vrhom napunjena kolica.

Zanimljivo je da se „akcija Vlade RH“ za smanjene inflacije preko dogovora s trgovcima provodi po cijeloj EU i šire, što upućuje da to nije „hrvatsko rješenje“ nego koordinirana akcija na razni EU. Vjerojatno je to određena „briga“ o potrošačima, jer ako potrošači organizirano odluče primijeniti zakone tržišta, mnogi trgovački lanci će se naći u problemu, a time će to osjetiti i državni proračun.

Da se potrošači pitaju, hrvatski proizvodi ne mogu biti skuplji u Hrvatskoj, nego u drugim državama EU, ako jesu iz bilo kog razloga, Vlada RH bi trebala reagirati i zakonom definirati da je to nemoguće, tj. da nabavna cijena proizvoda iz Hrvatske ne može biti manja za izvoz od cijene za domaće tržište.

Jednostavnije pojašnjeno. Kada će košarica proizvoda (ne jedan proizvod) biti isplativo jeftinija u trgovini „xy“, zasigurno potrošači neće ići kupovati u skuplju trgovinu „yx“.  Sigurno potrošači neće odlaziti u prekogranične shopinge, ako su im proizvodi iste kvalitete jeftiniji doma.

Postoji granica manipulacije s potrošačima, a sve ukazuje da potrošači imaju sve manje strpljenja  i da sve više traže rješenja preko potrošačkih udruga od kojih očekuju aktivizam i zaštitu.

Sve ekonomske krize do sada su potrošači iznijeli na svojim leđima, tako će i borbu sa sadašnjom inflacijom. Zato pozivamo trgovce da podmetnu leđa zajedno s potrošačima u protivnom neće opstati na tržištu, jer potrošači su regulatori tržišta.

DPM (Željko Tomašić)