Zajednički dopis udruga za zaštitu potrošača HZZO-u
Konferencija povodom Svjetskog dana potrošača
2. sjednica Savjeta za reg. poslove i zaštitu potrošača kod HERA

Kako djeca postaju osviješteni potrošači? – priča jedne obitelji – 1.dio

Kako djeca postaju osviješteni potrošači? – priča jedne obitelji – 1.dio

Ove godine nastavljamo s projektom „Ne bacaj, koristi – potrošačka odgovornost“, s još jačim naglaskom na uključivanje djece u planiranje, nabavu, korištenje hrane i zbrinjavanje eventualnih ostataka. Zanimalo nas je kako to izgleda u svakodnevnom životu, pa smo jednu obitelj pitali kako oni u svom kućanstvu pristupaju tim temama.

Evo što su nam ispričali:

I djeca su potrošači, a dobrim i lošim navikama uče se još od najranije dobi.

Kod nas sve počinje od malih, svakodnevnih situacija – poput zajedničkog odlaska u trgovinu. Mnogi roditelji kupovinu doživljavaju kao obavezu koju treba obaviti što brže, ali za našu djecu to je prava mala škola. Kroz kupovinu uče što biramo, zašto to biramo i kakve posljedice te odluke imaju.

Navike koje danas usvajaju oblikovat će njihove buduće odluke. Upravo zato smatramo da je važno učiti ih kako birati kvalitetno i promišljeno. Učimo ih da čitaju deklaracije i da, bez obzira na to koliko je ambalaža šarena i privlačna, prvo pogledaju sastav proizvoda. Čak i najmlađi mogu razumjeti da često vrijedi pravilo – što manje sastojaka, to bolja kvaliteta.

Kroz razgovor im objašnjavamo i važnost sezonske hrane – zašto jagode kupujemo u svibnju, a ne u prosincu.

Također ih učimo koliko je važno znati odakle hrana dolazi. Biranjem lokalnih proizvoda podržavamo zajednicu i bolje razumijemo put hrane od polja do stola. Na taj način djeca dobivaju i uvid u to da hrana ne dolazi “s police”, nego da ju je moguće i samostalno proizvesti. Najvažnije od svega – djeca uče promatrajući nas. Ako vide da razmišljamo prije kupnje i biramo odgovorno, i oni će to usvojiti kao nešto sasvim prirodno.

Danas naša djeca više ne traže sve što vide u reklami, nego sve češće biraju ono što je “stvarno i kvalitetno”.

To je možda i najvažnije što im možemo dati – sposobnost da sami prepoznaju što je za njih dobro.

Pristupnica