Kako sve to izgleda u praksi?
Kroz svakodnevne situacije u trgovini i kod kuće, djeca postupno usvajaju navike koje im kasnije postaju prirodne. Primjerice, dogodi se da dijete uzme neki proizvod u ruke, pogleda ga i zatim ga mirno vrati na mjesto jer zaključi da toga već imamo dovoljno kod kuće. Takve situacije nas posebno vesele jer vidimo da razumiju što znači kupovati promišljeno.
Prije svake kupnje dogovaramo što nam je potrebno. Djeca znaju da mogu odabrati jednu stvar za sebe ili se držati onoga zbog čega smo došli u trgovinu. Od najranijih dana učimo ih da se tog dogovora držimo, pa danas nemamo problema s impulzivnim kupnjama. Djeca sudjeluju i u izradi popisa za kupovinu. Zajedno zapisujemo što nam treba, a kroz to oni uče što se u kućanstvu koristi i u kojim količinama. S vremenom razvijaju realniji osjećaj o tome koliko nam je nečega doista potrebno.
Važan dio odgoja je i odnos prema hrani. Učimo ih da se hrana ne baca i da ono što imamo treba cijeniti, jer znamo da postoje djeca koja nemaju ono što mi ponekad uzimamo zdravo za gotovo.
Vjerujemo da potrošačka pismenost počinje kod kuće.
Zato nastojimo djecu uključiti u kupovinu, ali i u planiranje – od izrade popisa do odabira proizvoda. Potičemo ih da postavljaju pitanja i razmišljaju o svojim odlukama.
Danas su to male odluke u trgovini, a sutra temelj za odgovorno i svjesno ponašanje odraslih ljudi.
Antonija
